Mjesec studeni 2002. godine bio je blagdan za nas lutkare. Obilježavajući pedesetu obljetnicu ne samo svečarski, nego i marno, želimo radost podijelititi s djecom i roditeljima Mostara i Županije. Prve predstave napravili smo još 1952. godine, lutajući u nepoznato, bez iskustva i znanja, ispunjeni entuzijazmom i željom za dokazivanjem i ushićenjem.

Slijede godine i desetljeća traganja, uspona i neminovnih padova, vrijeme koje je izrodilo izuzetno homogeniziran ansambl sa prepoznatljivom i autentičnom lutkarskom školom - poznatoj i priznatoj.

Stranice povijesti Lutkarskog Kazališta ispisivali smo srcem i voljom, iskrenošću i toplinom, predanošću i savješću, jer samo tako se piše povijest kazališta namijenjenog djeci koja su uz nas rasla, šireći kulturne i duhovne vidike. Jer, "lutkarstvo je velika umjetnost, ako se istina stvara", rekao je jedan uvaženi europski lutkar, a mostarski su lutkari istinito stvarali svoje predstave.

U praskozorje trećeg tisućljeća glumci Lutkarskog Kazališta Mostar, osjećaju nove vjetrove svjetlije sutrašnjice u kojoj će imati, konačno svoj dom, toliko priželjkivan. Jer lutkarska baklja upaljena u Mostaru još 1952. godine, svijetli i danas punim sjajem. Generacija lutkara polazeći od neiskustva i neznanja, nedaća i patnje sigurno korača u svjetliju budućnost.

Vrijeme od pedeset godina profesionalnog lutkarskog stvaranja se može smatrati tradicijom. Upravo ona i mlad i talentiran ansambl osiguravaju sutrašnjicu. A lutkari Mostara imaju i tradiciju i sadašnjost i mladi educirani ansambl, pa se za budućnost ne treba brinuti. Jer, naša ljubav i smisao života je igra iluzijama.

Stalni termin prikazivanja predstava za građanstvo Mostara je "Subotom u 11.00" sati na Maloj sceni HNK Mostar.

Mostarskim lutkarima
PJESMA PUTUJUĆIH LUTKARA
Luko Paljetak

Mi smo glumci sjajnog kova,
lutkari smo, znaju nas,
ostali smo bez svog krova,
putujemo sad zbog vas,

Naše lutke znaju svašta,
pjevat, plesat čitav dan,
beskrajna je u njih mašta
i čarobna kao san.

Priče, bajke pričat znaju,
o baki, o vuku zlom
i curici, al’ na kraju
sve se dobro svrši s njom.

Pravedno je da je tako,
jer pobijedit valja zlo,
a to nije uvijek lako
naše lutke znaju to.

Mi smo glumci sjajnog kova,
lutkari smo treba znat,
putujemo jer bez krova
ostavio nas je rat.

Ipak dobre mi smo volje,
u igri je sreće vir,
znamo da je tako bolje:
neka svuda vlada mir.

Mi i naše lutke ove
s predstavom smo danas tu,
ona vam se Grajko i Čupavko zove
s pažnjom pogledajte nju.